Trgovačko-ugostiteljska škola Karlovac

S Novom godinom pozdravili smo se s nekim našim kolegama, djelatnicima škole.

U mirovinu je otišla naša draga profesorica Marija Blanka Mikšić. Odgajala je i poučavala s velikim srcem. I kad bi ju netko razljutio, našla bi opravdanje za učenikovo ponašanje. Voljela je svoj posao i nesebično prenosila na sve nas svoje znanje, a znanje joj je doista veliko. Književnost joj je strast i nekako  kao da nije mogla shvatiti da netko ne voli ili ne želi nešto pročitati. Često smo ju zvali «živa enciklopedija» i «putujuća knjižnica». Kako je puno puta znala reći, sad će imati vremena na miru pročitati još koju knjigu. Draga Blanka, želimo Vam dobro zdravlje, puno knjiga i  zadovoljstva u mirovini. 

Naša mlada umirovljenica je i gospođa Ivančica Jurajevčić. Kad je se sjetimo, prva pomisao je volja i elan prema poslu i životna energija.. Vedra duha, poletna i spremna na nove izazove ostavljala je dojam osobe koja se ne može umoriti i kojoj ništa nije teško. Izresci iz novina, praćenje dnevnih političko-ekonomskih prilika u zemlji i svijetu bilo je nešto uobičajeno, a sve to kako bi tu zamršenu problematiku približila učenicima.

Ljubav prema cvijeću i prirodi bila je zarazna. Školski vrt je njen ponos, a želja da i mladi zavole prirodu i osjete njene čari nije imala granica. I Vama želimo puno zdravlja i ostvarenje svih postavljenih ciljeva, a njih sigurno ima puno.

Teta Barka, jedna i jedina, neponovljiva. Naša spremačica koja nije bila samo to. Prva nam je dojavila da je bila plaća, prijevoz., sve je znala. Rekli bismo «dobri duh škole».

Umiriti učenike, nevidljivom  napraviti neku njihovu nepodopštinu ili utješiti uplakanu učenicu razočaranu u ljubavi. Sve je to radila i bila sretna.

Nikad se nije potužila da joj je nešto teško. Bezbroj puta dnevno obrisati stubište, oprati prozore pa i kad pada kiša. Vrijedno je zapamtiti njene riječi: «Ja volim raditi i nije mi teško.» I doista, nikad se nije potužila ni  kada je trebalo očistiti napadali snijeg ili skidati žvakače s klupa. To je bila naša teta Barka. I Vama želimo dug mirovinski staž i  puno zadovoljstva u svemu što radite.

Teta Maca, naša druga spremačica. Rođena sestra tete Barke.Koliko je jedna živahna, toliko je druga mirna. Tiha i samozatajna. Takvom smo ju uvijek doživljavali.  I Vama želimo svako dobro, mir i zadovoljstvo u zasluženoj mirovini.

Na kraju, odlazak iz aktivnog rada ne znači odlazak iz škole. Veselimo se svakom budućem susretu s Vama i očekujemo Vas.

Slike s domjenka možete pogledati u foto galeriji pod nazivom"NAŠI UMIROVLJENICI".